Radni pristup
Po mom mišljenju ne postoji samo jedini pravi psihološki pristup. Volim da kombinujem različite metode i postupke koji su naučno ispitani i dokazan je njihov efekat.
U mojoj praksi se najčešće koriste kognitivno-bihejvioralne kao i šema terapijske metode. Smatram da su psihodinamijski procesi (nesvesne misli i osećanja) važne komponente u toku lečenje. Posmatrajući sebe možemo mnogo toga da zaključimo o sopstvenom ponašanju. A ako nešto razumemo, tek tad ga možemo prihvatiti, što zauzvrat ima lekoviti efekat. Alternativno, možemo probuditi želju za promenom.
Lični pristup svakom pacijentu, prema njihovim mogućnostima i potrebama suštinski je temelj moga rada. Istovremeno, smatram veoma važnom autonomnost i ličnu odgovornost svakog klijenta.
Moj stav prema klijentima
Kao Carl Rogers, smatram da su ljudi po prirodi dobri i konstruktivni. Istovremeno i delim mišljenje Viktora Frankla da ljudi traže smisao života. Spisak onih koji su uticali na mene kao psihologa mogao bi biti i duži, međutim, svima im je zajedničko: žele da pomognu osobama koji imaju psihičke probleme.
Ponekad u teškim ili kriznim situacijama stičemo loše navike i ponašanja koja kasnije mogu dovesti do psihičkih problema ili bolesti. S vremena na vreme se osećamo kao da imamo slabu kontrolu nad sopstvenim ponašanjem, ne možemo razvrstati svoja osećanja jer ne razumemo odakle potiču, te smo izloženi njihovom uticaju.
Po mom mišljenju, svaki čovek je „stručnjak o samom sebi“. Kao klinički psiholog, sebe doživljavam kao osobu koja pruža podršku, pomoć kao i specijalističko znanje o psihološkim procesima i bolestima. U zajedničkom terapijskom procesu mogu se izgraditi strategije prilagođavanja i konstruktivne reakcije. Istovremeno se sa terapijom može postići bolja samospoznaja i razumevanje sebe.